Moj blog

Dvanaest znakova da se budi tvoj božanski deo 

Tuesday, December 15, 2009, 19:21
Napisao(la) Administrator
Geoffrey Hoppe & Tobias

1. Bolovi i nelagoda u telu, osobito u predelu vrata, ramena i leđa. Ovo je rezultat intenzivne promene u DNK nivoima kako se budi ’’seme Hristovo’’. I ovo će proći.

2. Osećanje duboke unutrašnje tuge zbog naizgled nepostojećeg razloga. Oslobađaš se svoje prošlosti (iz ovog i predhodnih života) i ovo dovodi do osećanja tuge. Ovo je slično osećanju selidbe iz jedne kuće u kojoj si živeo mnogo godina u drugu, novu kuću. Koliko god da želiš da se preseliš u novu kuću, ipak žališ što iza sebe ostavljaš sećanja, energiju i iskustva u staroj kući stečena. I ovo će proći.

3. Bezrazložno plakanje. Slično je kao broj 2. Dobro je i zdravo pustiti suze da teku nesmetano. To pomaže da se oslobodi stara unutrašnja energija. I ovo će proći.

4. Iznenadna promena posla ili zanimanja. Vrlo uobičajen simptom. Kako se ti menjaš, stvari će se oko tebe menjati jednako. Ne brini se da nađeš ’’savršeni’’ posao ili zanimanje u ovom trenutku. I ovo će proći. Na prelazu si i možda ćeš promeniti nekoliko poslova pre nego što nađeš onaj koji će odražavati tvoju strast.

5. Povlačenje iz porodičnih odnosa. Sa svojom biološkom porodicom povezan si preko stare karme. Kad izađeš iz karmičkog ciklusa, te veze se oslobađaju. Izgledaće kao da se udaljavaš od porodice i prijatelja. I ovo će proći. Posle nekog vremena možda ćeš sa njima razviti nove odnose, ukoliko se to pokaže adekvatnim. U svakom slučaju, odnosi će biti bazirani na novoj energiji bez karmičkoh dodataka.

6. Promena vremena spavanja. Sva je zgoda da ćeš se u mnogim noćima buditi između 2 i 4 ujutru. U tebi se odvija mnogo toga i treba ti da ’’udahneš’’. Bez brige. Ako ne možeš ponovo da zaspiš, ustani i radi nešto, radije nego da ležiš u krevetu brinući se oko ljudskih problema. I ovo će proći.

7. Intenzivno sanjanje. U ovo mogu da budu uključeni snovi o ratovima, bitkama, snovi o gonjenju ili čudovištima. Doslovce se oslobađaš stare unutrašnje energije i ove sile prošlosti često simbolizuju ratove, progon ili babaroge. I ovo će proći.

8. Fizička dezorjentacija. Ponekad ćeš se osećati kao da lebdiš. Imaćeš problema u prostoru sa osećanjem kao da ne možeš da se održiš na zemlji ili kao da se nalaziš između dva sveta. Kako se tvoje svest menja u novi oblik energije, tvoje telo katkad zaostaje. Provodi više vremena u prirodi da novoj energiji pomogneš da se učvrsti. I ovo će proći.

9. Pojačan ’’unutrašnji dijalog’’. Otkrićeš da mnogo češće razgovaraš sa sobom. Odjednom ćeš primetiti kako blebećeš sa sobom već pola sata. U tebi se odvija novi stepen komunikacije i njegov rezultat je unutrašnji dijalog. Ovi će razgovori da se pojačavaju i postaće mnogo tečniji i lakši, sa više uvida. Nećeš poludeti, to je tek Shaumbra pomak ka novoj energiji.

10. Osećanje samoće, čak i u prisustvu drugih. Možeš se osetiti kao da si sam i odvojen od ostalih. Može ti se javiti želja da pobegneš od grupe ili gomile. Kao Shaumbra ti hodaš svetom i usamljeničkom stazom. Onoliko koliko ti osećanje usamljenosti uzrokuje anksioznost, utoliko je teže da sa drugima ostvariš neki odnos. Osećanje usamljenosti takođe je povezano sa time da su tvoji Vodiči otišli. Oni su bili uz tebe kroz sva tvoja putovanja i sve tvoje živote. Za njih je došlo vreme da se povuku da bi mogao da svoj prostor ispuniš sopstvenom božanstvenošću. I ovo će proći. Praznina koja je unutra biće ispunjena ljubavlju i energijom tvoje sopstvene Hristove svetlosti.

11. Gubitak strasti. Možeš se osećati potpuno obestrašćeno, sa malo ili nimalo želje za bilo čime. To je u redu i samo je deo procesa. Upotrebi ovo vreme da ne radiš ništa. Nemoj se boriti protiv ovoga jer i to će proći. To je slično onome kad treba da restartuješ kompjuter. Moraš da ugasiš na kratko da bi se učitao sofisticirani novi program, u ovom slučaju, nova energija Hristovog semena.

12. Duboka čežnja za povratkom Kući. Ovo je verovatno najteže i najveće iskušenje od svih ovih stanja. Možeš osetiti duboku i pretešku želju da napustiš planetu i vratiš se Kući. Ovo nije ’’samoubilačko’’ osećanje. Nije na osnovama ljutnje ili frustracije. Nemaš želju da napraviš dramu ili događaj za sebe ili druge. U tebi se nalazi tihi deo koji želi da se vrati Kući. Koren ovoga je vrlo jednostavan. Završio si svoje karmičke krugove. Ispunio si ugovor za ovaj životni vek. Spreman si da počneš novi život dok si još u ovom fizičkom telu. Tokom ovog procesa prelaska, još uvek imaš unutrašnje sećanje na to kako izgleda biti na drugoj strani. Da li si spreman da se prijaviš za još jednu rundu ili još jedan posao ovde na Zemlji? Da li si spreman da preuzmeš još izazova za prelazak u Novu Energiju? Da, zaista bi mogao Kući baš sad. Ali došao si čak dovde i posle mnogo, mnogo života, bilo bi šteta da odeš pre kraja filma. Uz to, ovde si potreban Duhu da pomogneš drugima da pređu u novu energiju. Biće im potreban vodič od ljudske vrste, baš takav kao ti, koji je prešao put od stare ka novoj energiji. Staza kojom sad ideš daje ti iskustvo sa kojim možeš da postaneš Učitelj Novih Božanskih Ljudskih Bića. Kolko god mračno i usamljeno jeste tvoje putovanje ponekad, ne zaboravi da nikad nisi sam.

*Shaumbra - porodica i duboko unutrašnje prijateljstvo




3 komentara ( 438 puta pogledano )   |  0 trackbacks   |  permalink   |  povezani linkovi   |   ( 3 / 755 )

life, what else?/šta drugo nego život? 

Friday, December 4, 2009, 02:02
Napisao(la) Dubravka


smisao života.


srž identiteta apsolutnog postojanja pokreće sama njegova priroda da istraži sopstvenu kreaciju koja je jedna u sebi. ono samo daje istu ovu unutrašnju potrebu svim svojim kreacijama kao genetsku odrednicu. ovaj primalni instinkt uputio je svoje kreacije da poniknu u dubine stvorenog i prenesu tu težnju sa roditelja na dete u cilju otkrivanja. to kreaciju nagoni da uroni u vreme i stvari. osnovni smisao otkrivanja kreacije jeste da otkrije nova emocionalna stanja u opažanju što podstiče kolektivnu mudrost apsolutnog postojanja.

prva faza je stvaranje svetlosnog tela. svetlosno telo u isto vreme je i određena tačka u vremenu i prostoru a i svesnost sveprisutna. u ovoj fazi kreacija je još uvek bezoblična, ali svesna svoje prilike da prenese čistu vibraciju u druge dimenzije vremena i prostora. jedinstvenost i nezavisnost darovi su dati kreaciji, dnk pušta svetlosno telo da preuzme posebnost i istraži multiverzum u iluziji o odvojenosti od apsolutnog postojanja. u ovoj fazi jedinka postaje svesna sebe i počinje da uči o sebi. izbor koji jedinka ima čini svaki mogući pokret u tami koji se može zamisliti. ipak, izbori koje jedinka pravi ne vode u osuđivanje i ne nose posledice kako neka verovanja sugerišu, jer bi to gušilo slobodnu volju i umesto istraživača stvorilo robota. ova ekspanzija jedinstvenog uvida onda biva apsorbovana apsolutnim postojanjem. kada jedinka funkcioniše ograničena ljudskim instrumentom, ona sebe udaljava od jedinstva sa apsolutnim postojanjem, ali ipak ostaje u saglasju sa njim kroz duboku čežnju da mu se vrati. ovo se zove božansko nezadovoljstvo koje smo svi iskusili i koje se sad tako snažno oseća u celom čovečanstvu.

svako ljudsko telo stvoreno je da dozvoli sveprisustvu apsolutnog postojanja da svoju svest kroz mnoge prozore percepcije usredsredi dok ljudskom telu dozvoljava da bude svesno samo jedne primarne realnosti u datom trenutku jer um, osećanja i telo mogu da iskuse samo jednu dominantnu stvarnost u jednom trenutku ili da se uruše.

ipak, svetlost apsolutnog postojanja može da pojmi jedinstvene emotivne perspektive kroz domen podsvesnog ljudske jedinke. jedinka je takođe osposobljena da doživi sva iskustva oblika, mesta i vremena kao jedan potpuni doživljaj. ovo božansko iskustvo dešava se kada se stekne istinska mudrost.

ljudski rod crpi mudrost iz religije, nauke i filozofije. ovo ipak nije istinska mudrost, tek je njena senka, budući da prava mudrost ne razdvaja, ona ujedinjuje.

apsolutno postojanje je svojim originalnim dizajnom dalo ljudskoj vrsti sposobnost i sredstva da sama dođe do mudrosti. ljudska vrsta sada ubrzano razvija učitelje, radnike svetlosti, koji uvode u istinsku mudrost u sadašnji nesvesni svet željno očekujući taj dolazak. ovo se ne odigrava selektnom hijerarhijom već buđenjem duše koja prenosi mudrost sa jedne generacije na drugu kao sve veće talase koji dosežu do krajnjih granica njihove božanske prirode apsolutnog postojanja.

ovo je uspeće ljudske vrste koje sad doživljavaju svi, svako na svom trenutnom nivou svesnosti. oni koji se kriju od svetlosti istine, ovaj talas svetlosti doživljavaju kao rastući strah. oni koji ga prihvataju i predaju mu se, doživljavaju svetlost preobražaja kao duboke talase radosti, mira i slobode. to je prirodno stanje vanvremenskog i vanprostornog. jedinka se vidi kao besmrtni deo apsolutnog postojanja. sa ovog mesta ona je evoluirajuća božanska čestica istraživanja određenog apsolutnim postojanjem da pronalazi, čini dostupnim, razvija i menja sve kreacije kao odgovor jedinstvenim emotivnim stanjima percepcije aposlutnog postojanja koje se može videti samo u trodimenzionalnom okruženju. ono se pojavljuje kao smrtni, individualni deo svoje vrste. kako jedinka ispunjava svoju svrhu, ona stiče neophodnu mudrost i saosećanje da povede mlađe vrste do njihove istinske mudrosti sve vreme doživljavajući svaku moguću emociju na svom jedinstvenom putu.

dobivši istinsku mudrost živi u potpunom miru, ljubavi i radosti svog tvorca - apsolutnog postojanja.

ova faza, u koju čovečanstvo sad ulazi, zove se uspeće i početak je zlatnog doba.


prostije rečeno, ovo je najbolje vreme. :) love yourself.

srećan rođendan koji ga danas slave. celebrate. life:)


1 komentar ( 646 puta pogledano )   |  0 trackbacks   |  permalink   |   ( 2.9 / 782 )

slavimo ono što je u/na svetu dobro 

Monday, November 30, 2009, 07:37
Napisao(la) Dubravka
enjoy.





''da li biramo da vidimo mogućnosti? da li zaista verujemo da one postoje?''



dodaj komentar ( 398 puta pogledano )   |  0 trackbacks   |  permalink   |   ( 3 / 731 )

giving thanks 

Friday, November 27, 2009, 07:50
Napisao(la) Dubravka
amerikanci danas slave thanksgiving. ne mogu da se setim imamo li mi neki sličan praznik. neko bi rekao da je to kao naša slava, al pravo da vam kažem, naša slava ni na šta više ne liči, a ponajmanje na thanksgiving, dan kad smo zahvalni. slava je kod nas postala dan za krkanluk svake vrste i svekoliko opijanje, ne za šaputanje i savetovanje sa kućnim svecem. i tako kaže meni sveti sava... il sveti nikola zvani nidža srbin... jok.

neću da kritikujem. znam da se i ameri uletve na današnji dan, ako ste na to mislili.

pre neki dan sam ovde nabrajala za šta sam sve bila zahvalna tog dana. to sam radila naglas, da svi znate. inače to radim svaki dan kad polazim na spavanje. zovite me looney, al ja to radim. zahvaljujem se za sve što sam tog dana imala. za život, na početku, za dah koji mi donosi taj život, pa onda redom. čak i za narod koji mi hrupi u ofis u prljavim cipelama i groznom raspoloženju, jer kad god mi se raspoloženje ne pokvari eto razloga za giving thanks, hvala za lekciju koju sam dobila, sad znam više. i onda dalje...

kad god ste u depri, a znam da jeste jer, ako ništa drugo, živite u srbiji, setite se nečega zbog čega ste zahvalni. potpuno je nemoguće biti zahvalan i u depresiji u isto vreme.

zahvalnost je iste frekvencije kao ljubav.

napravite svesku u koju ćete beležiti sve za šta ste zahvalni. garantujem vam da će to promeniti vaš život temeljno. naučićete da vidite dobre stvari pre nego loše. ne da budete u magli, nego da se okrenete, jer to je ono na šta se mislilo pod ''okreni drugi obraz'', ne da te mlatnu po njemu još jedared, nego da ne gledaš gadost...

danas neću da nabrajam da mi ne biste rekli ko da se zahvaljujem za oskara. na šta bih vam ja rekla da, vežbam. ;)






4 komentara ( 362 puta pogledano )   |  0 trackbacks   |  permalink   |   ( 3 / 688 )

naš najveći strah/our deepest fear 

Saturday, November 21, 2009, 09:06
Napisao(la) Dubravka


''ono što nas sapliće kroz život naš je strah. i ponekad kad gledate izbliza, otkrijete da vaši strahovi nisu baš ono što ste mislili da jesu.
naš najveći strah nije da smo nepodesni, naš je najveći strah da smo moćniji nego što se da izmeriti. mi se bojimo svoje svetlosti, ne svoje tamne strane. pitamo se, ko sam ja da bih bio briljantan, veličanstven, talentovan, izvanredan? a u stvari, šta zamišljate da jeste a da niste sve to?! ti, božije si dete. tvoje sitničarenje ne služi svetu. nema ničeg oplemenjujućeg u ustezanju da se drugi pored tebe ne bi osećali nesigurno. svi smo predoređeni da sijamo kao deca što sijaju. rođeni smo da predstavimo slavu boga koji je u nama. ona nije samo u nekima od nas, ona je u svima nama. i kad puštamo da naša svetlost sija, mi nesvesno dajemo dozvolu drugima da učine to isto. kada se oslobodimo sopstvenog straha, naše prisustvo automatski oslobađa druge. i tako je to sveti posao, osloboditi se sopstvenog straha. to ne pomaže samo vama, već pomaže celom svetu.''




3 komentara ( 962 puta pogledano )   |  0 trackbacks   |  permalink   |   ( 3 / 708 )

waking life 

Tuesday, November 3, 2009, 23:23
Napisao(la) Dubravka
u slučaju da niste gledali, ili da jeste, al biste opet. be my guest.

enjoy.









dodaj komentar ( 411 puta pogledano )   |  0 trackbacks   |  permalink   |   ( 3.1 / 712 )

bez muke do nauke 

Friday, October 30, 2009, 00:55
Napisao(la) Dubravka
kako su vas učili? bez muke nema nauke? (uh kolko ne volim poslovice...) mene tako. ili ono, ako lako dođeš do rezultata, nešto nije u redu. oduvek se ne slažem sa tim. ako je bilo lako, onda je bilo i dobro. ako mi se uloga otvorila kao sama od sebe i postupci koje sam birala da je napravim dolazili sami od sebe, uvek je bilo bolje nego kad sam se mučila. kad god sam morala da burgijam i uložim užasan napor, na kraju je ispadalo loše. bilo šta, ne samo uloga. kad god je bilo sumnje, bilo je hevi, a sumnje je bilo onda kad unutra znam da nije u redu, al rekoše mi da je muka neophodna i na kraju ti pripadne muka od te muke. pogrešno su nas učili jer su i njih pogrešno učili. zato vi sledeće možete da učite kako valja. ;) il volite da se svi muče jer ste se i vi mučili? valjda ne. :|

baš sam nešto zadovoljna kad to još neko kaže naglas. obaška abraham. :)






dodaj komentar ( 388 puta pogledano )   |  0 trackbacks   |  permalink   |   ( 3 / 622 )

I'm growing hungry 

Thursday, October 29, 2009, 06:15
Napisao(la) Dubravka
See full report...


ogladneh, časna reč. kad vidim ove klipove ne znam dal da plačem il da skačem. obaška što se na jednom la certu pridružio ujka criss cornell sa boljom frizurom i mnogo boljim stanjem glasnih žica nego lanjskih godina. vino piju, u lice se ljube... edi und criss. di sam ja tad bila? a, da. u beogradu. moš misliti... :( hunger strike.










dodaj komentar ( 338 puta pogledano )   |  0 trackbacks   |  permalink   |   ( 3 / 624 )

teach your children well 2 

Friday, October 23, 2009, 21:13
Napisao(la) Dubravka




1 komentar ( 455 puta pogledano )   |  0 trackbacks   |  permalink   |   ( 3 / 618 )

urbanzone 

Thursday, October 22, 2009, 00:31
Napisao(la) Dubravka
ne znam kako se vama činilo ono juče, al meni je totalno izgledalo kao the okupacija, falio je policijski čas, jer slobode kretanja nije bilo, samo naoružanih stražara kolko oćeš... došo jedan i zajebao nas dva miliona. sreća pa nije padala kiša, imali bismo dve elementarne nepogode u varoši, medvedeva i kišu.

dok se okreneš, a oni - hop! zatvore prolaz, prelaz, ulaz, ulicu i sve prohode uostalom. tako ja kod kulturnog kentra, a moje dete u muzičkoj kod doma omladine i ne možemo da dođemo jedno do drugog, jer nam nedaju (jedna reč) panduri. ako mislite da se živalj radovao poseti i uskliknjavao sa ljubavlju, varate se. svuda je padalo psovanje.

al ode i medvedev. i ne odvede mladića... :( kako se pričalo. o))

sledeći put kad dolazi neka faca ima da se angažujemo ko ovi, da praktikujemo urban pranking ;)

aleluja!







1 komentar ( 782 puta pogledano )   |  0 trackbacks   |  permalink   |  povezani linkovi   |   ( 3 / 636 )

<<Prvi <Nazad | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | Napred> Poslednji>>