dvajesprvi septembar... sve mi se čini da je jesen počinjala na ovaj dan dok smo bili mali. jel tripujem? al sad neće, tek preksutra, 23. pa, dobrodošla, kad god. samo da ne bude u metereološkom smislu... jesen, sa kišom i ladnoćom, bar još malo. leto nas je častilo, makar mene jeste. nimalo se ne žalim na zakasnele i otegnute vrućine, na nedostatak kiše, jok. ovo mi potamam. ionako je počelo tek u avgustu, te i jesen može da odocni, for that matter. a i zima baš. ni ne mora da dođe, ja lično (i bezlično) radujem se globalnom zagrevanju. doduše, ono nije spolja, nego iznutra, ne dajte da vas zamajavaju i otimaju pare za takse za zaštitu životne sredine. lažu.

u svakom slučaju, kraj ovog leta kod mene beleži pearl jam proslavljanje dvadesetogodišnje obljetnice i crnčenje u rudniku, da ne kažem pozorištu.

lepo sam se iznenadila kad sam shvatila da beograd neće biti načisto šupak sveta jer neće biti prikazan pearl jam twenty film, na sprotno. bio je prikazan u dva velika bioskopa i bila sam žešće zadovoljna. obaška što nisam morala u osijek na projekciju, već sam se bila spremila za put...

bilo je... uvek se iznenadim kad vidim fizionomije fanova ovog benda. pa sve mislim ovaj mora da je zalutao, a ''ovaj'' nije zalutao, viri mu pearl jam majica ispod jakne. film je odličan. nije da sam nešto novo saznala, ja sam ipak freak, znam skoro sve o tim muzičarima i njihovom preduzeću, al naravno, ovo je sve neki materijal koji ne može da se nađe na you tube, sve neviđene izvedbe i nikad izrečene rečenice...
nemam si omiljeni deo, mene je ceo film toliko potresao da sam počela da plačem od kad sam krenula kući po sitnoj kišici i još uvek me to drži, cmizdrim celo jutro. why, oh why? pojma nemam, stiglo me, stislo, šta god... u svakom slučaju, već sam poručila dvd i jedva čekam da doputuje (za mesec dana, kažu ).

osim toga, radim u rudniku. ne samo na poslu, nego se svaki dan spuštam u rudnik kad idem na probe, bukvalno, tri sprata stepenica... dadli, moja uloga, polako mi postaje kao alter, uselio se i čuči... nas smo samo dve, lola kroker i ja, a radimo posao koji radi celo pozorište, od rekvizite do adaptacije, do prodavanja i skupljanja donacija. u tom smislu, možete nas pomoći novčano ili materijalno, primamo svaku pomoć. to je jedna izuzetna predstava u nastajanju, novog pozorišta u nastajanju, teatra buđenje. kad na kraju budem sabrala i oduzela vreme, biće da smo na samoj predstavi najmanje radile, sve drugo je pojelo vreme i trajalo mnogo duže nego sama kreacija.

grožđe, novo vino, stari bend, nova predstava, stari pisac... život.



so it's another autumn to unfold before our very eyes, in two days time. yet another. time is speeding up, you know that, almost spinning... vertigo, eh? yup. no problem, another autumn, I hope it turns out beautiful and mild and sunny and I hope winter never comes, at least not cold, hostile winter, no thanks.

i saw pearl jam twenty movie last night. i was so happy belgrade was on the screening list, i didn't have to travel aboroad to watch it, like in osijek or such, since i always have to travel to watch the gigs. it was excellent movie, so... as I said on cameron's site, movie is so much like the band itself, strong, emotional, human. but i was not happy afterwards, on the contrary, it triggered something inside and i cried and still do, since last night. eek. twenty? twenty.

on the other side, more visible side of my life, i work like in a coal mine, rehearsing every day after my normal working hours, but beside this acting work two of us do the whole load of things that in theatre is normally done by many. it's one lovely performance to be. maybe lovely is word not good enough, but it's really something. so exciting. so excited. and as my character, deadly dadly, would say, i shall rest in grave one day, not just now. so i've been working on awakening and at awakening, since it's the name of our theatre.

since last night i feel like this song, song from when i was young, like... twenty?





enjoy the autumn, breathe deep, slow conscious breaths, enjoy life.

stalno izveštavam o nekim nebeskim događajima. računam da se podsetimo na prirodne kanale, da iskoristimo kad se otvaraju vrata il okreće naopačke. kao sad. roller fucking coaster if you please.

ovih dana su oni dani kad padaju zvezde. meteorska kiša perseida. ko može neka gleda, iako će pun mesec malo da smeta, al ima ih toliko mnogo da jedan mora da se zalomi.



osim punog meseca i perseidskog tuša sunce i dalje kulja i curi kroz rupe. kao svaka sfera. svašta se zbiva, pobiše decu u norveškoj, a onda deca iz londona i okoline polomiše london i okolinu... u decembru 2012 sve će polako početi da se smiruje.

ja bila u prirodi.



nagledala se zelenog mora i nadisala mirišljavog vazduha. kad si tako daleko van grada, duboko u prirodi, sve drugo odjednom prestaje da postoji. zaboraviš posao, telefon, net... i ah, kakvo je to olakšanje. bos po travi. čuje se voda i ovce u daljini, miriše sve. hvala.

onda smo došli kući i dočekalo nas je ovo



thank you, how does it get any better than this? sunflower and the moon from behind when we came home after a week at the country side. reset before another ride. i'll ride a wave where it takes me... it's said.

so as above so below. perseid showers, full moon, blasts, riots. what else is possible?

enjoy the sky. grass. sun. laugh. all is well in all of creation. belive you me.

photo credits: Klein/ZUMA Press/Newscom/FILE; Ruby

mesec je opet puniša. nešto mi je sve bliži, to jest na nebu je sve veći. lepa bela tepsija, al mi ga volimo svejedno i sve njegove baze. faze takođe.

beograd je vreo, hvala lepo, amsterdam ladan, london onako. tu mi imamo baze, zato znamo iz prve ruke.

juče, pred pun mesec, ustanem sabajle kako me dužnost zove i onako po kući teturajući u bunilu, ajd dok se greje voda u čajniku da poređam sudove od sinoćnje letnje večere u mašinu. obično ne ostavljam štokave sudove leti da slobodno egzistiraju iz poznatih razloga bakterijskog zagađenja, da ne kažem smrada, al to veče baš nešto nisam imala snage, a ni raspoloženja, pa sam samo nalila vodom i metla u sudoperu. dakle, onako većpomenuto bunovna, prospem vodu iz prve činije na poklopac od prve šerpe i učini mi se da vidim nešto kao komad izgorele hartije u sudoperi, al otkud može izgorela hartija da opstoji u vodi i kako ne znam za sebe ni mozak tako rano, obično teram auto-pilot, za sekund mi to prođe kroz glavu dok komad hartije - ne skoči.

nedelju dana pre toga sam u istoj toj, tada praznoj sudoperi, polila nehotice pivom miša. sova kule je u međuvremenu otišao u potrazi za ženskom, a komšinica kupila ulrtazvučni aparat protiv miševa koji su joj se nakotili, pa se eto, how convenient, jedan zatekao kod mene, nezaštićene. bila sam ga savatala i veče pre toga, al mi utekao i sad ga, na isti način bunovna jer je isti jutarnji_na_silu čas, slučajno polijem izlapelim pivom od sinoć, al budem prisebna na prečac i poklopim ga pivskom čašom, pa ga izbacim napolje sa rečima da poruči bližoj i daljoj familiji da kod mene nisu dobrodošli.

al ovo sad nije miš, suviše je crno i izgleda demonski, ima prednje noge ko skakavac i skače! i njega poklopim čašom, al mi čaša rebrasta i ne vidim šta je unutra. izgledalo je prilično jezivo, da ne kažem zastrašujuće, kezi se i bori, al mokro je i masno od ulja koje je zamastilo vodu u činiji. moram da naglasim da sam bila na ivici nervnog rastrojstva jer svako malo nalazim nešto u sudoperi, uopšte nisam dobre volje jer se stvari oko mene ne razvijaju na način koji bi mi prijao, sve u svemu, čajnik je u međuvremenu proključao i ja zalijem vrelom vodom sudoperu, misleći da ga malo šoknem, ne bih li i njega izbacila poput miša. vrela voda je bila presuda za čudovište i ono je odapelo. onda se usudim da dignem čašu i i dalje ne prepoznajući životinju sasvim, zaključim da mora biti slepi miš.

nisam nikada imala close encounter sa šišmišem. mi živimo ispod praznog tavana i leti ih ima puno, proleću oko nas na terasi i neretko se desi da nam i u kuću ulete, al onda ugasimo svetla i otvorimo prozore pa odlete. al ovaj je bio skupljenih krila, neprepoznatljiv jer je masan, jeziv jer se kezi i sasvim nalik na kreature iz horor filmova. o, bilo mi je žao i izvinjavala sam se i njemu i celoj vrsti, krivo mi beše i što sam ga sakaramentala i još krivlje što me uhvatila panika...

zovnem tako rano svog direktora (i) druga duleta, kažem mu da ću da zakasnim na posao i pitam ga da li slepi miš ima dlakava leđa. kaže ima. ja reko, uvatila sam jednog. on kaže, vodi računa, oni prenose besnilo. reko, ovaj neće.

iskreno, ceo dan me je drmalo, što zbog nehotične egzekucije, što od strave prizora koji me je ujutru dočekao. jedva sam se predveče malo smirila.

pa se mislim, slepi miš pred pun mesec... hmmm... ima neke simbolike.





so it's full moon again. somehow moon is getting bigger, it seems like if she's closer to earth. we love her anyways in every way, we love her when she shines, or hides, we love all her bases and phases as well.

i executed a bat morning before moon got full, yesterday. not by purpose, but he was in my sink for god knows what reason and he looked creepy and scared shit out of me, not to mention that at first i could not tell what this monster was.

you must know that few days ago i caught mouse in that sink when i poured old beer over him at the very same hour, early morning, when i got up to go to work. mouse was sent out with the message for his friends and relatives not to inhabit my place any more. so when a found another creature in my sink, i freaked out. and not just creature, it was real monster, grinning and fighting back, since i put a glass over him to prevent him to attack. at that moment i was not even remotely aware that it was just wet, greasy bat who for no apparent reason somehow was trapped in my greasy bowl left after last night's dinner.

but i killed him. i poured hot water into the sink and he died. my, oh my. just then i realized i killed poor thing and just then i figured out that it was just a bat, but honestly, i never had close encounter with one, they do come in our house occasionally during summer nights, but we then turn off the lights and open the windows, so they fly away. and basically i am not afraid of bats and i never opt to kill an animal. so far.

i apologized, both to this creature and his whole family, i felt awful whole day, for taking draconian steps and for being scared also. i am definitely not a morning person.

so full moon accompanied with bat's death, there must be something about it.

indeed, what else is possible?

this is picture of the moon taken this morning at the very time it was full-full, in michigan, by svetlana s. thanks, my dear!

još današnje pomračenje pa da malo danemo dušom. tri za mesec dana, što je mnogo, mnogo je. al eto, vidim da smo još tu, planeta je tu, poravnanje sa sirijusom ispod velikog krsta u kardinalnom znacima i molim lepo.

bilo je intenzivno. verovatno će i dalje biti, sve dok jašemo ovaj deveti talas. ovo je moćno pomračenje, može da se upotrebi za razne korisne stvari; odbacivanje starog tereta, ostvarivanje želja, duhovno buđenje, za sveopšte čišćenje i otvaranje... you name it.

promene. promene. sve se nadamo promenama, a onda kad dođu, otimamo se. uvek ima izbor, strah ili ljubav. u svakom trenutku se bira samo između ta dva. s obzirom da je strah vrlo primitivno osećanje, biramo ljubav, jel'te?

uživajte u letu koje samo što nije, ako bude. kad dišete duboko, udišite zlatnu svetlost i neka vam se razliva po celom telu. ko što slika kaže, ovo pomračenje vide samo pingvini, no human soul. al osetiće svi, kao i obično.



well, just to go through today's eclipse and we can rest a bit. maybe. three eclipses this month, enough is enough. one should have time to digest all this energies, eh? but this time no time, i guess this is what some of us have signed for, so no regret whatsoever.

this is good time for accomplishing things whatever one chooses is right. like awaken, cleanse, get rid of old burdens, karma, stuff like that. so this is good time to make a final choice between love and fear. since fear is primitive feeling, we choose to choose love. at least i do.

lot of changes lately. we always ask for change and when it finally occurs, we struggle against. no. allow. breath deeply and breath in golden light. let it spread all over our bodies.

enjoy this ''almost'' summer. this eclipse no human soul is about to witness. penguins only. but we all feel it, as usual.

what else is possible?

i nemoj da bi brzo prošlo il nedajbože sa kišom.

ko što znamo, sunce je podivljalo i bljuje magnete. al i pored toga, mi volimo sunce i uopšte se ne krijemo. uostalom, kao ni od meseca.

danas je najduži dan. iskoristite ga pametno. i najkraću noć iskoristite pametno. jednom godišnje makar.


ko ne zna šta će, nek diše duboko, svesno. ništa ne leči tako dobro kao duboki svesni udisaji i puno vode. prosto, zar ne?

pa oberone, mi smo spremni za san letnje noći.




welcome summer. and please, do not leave soon, or god_forbid with loads of rain.

as we know, sun is going crazy these days, firing magnets around. but even so, we love sun and we do not hide away from it. we love moon as well for that matter.
so today is the longest day. use it wisely. use wisely the shortest of nights as well. it's just once a year.

who doesn't know what to do, let them breath deeply and consciously. nothing heals that well as long conscious breath along with plenty of water. simple as it is.

so, auberon, we are ready for midsummer night's dream.

thanks, eddie vedder for a dream and new release.



all is well in all of creation, right? right. enjoy life.

noćas je najduže pomračenje meseca kako čujem, u sto godina. divota. vidla sam ga, veličanstven je.

čudni dani. sve se dešava stalno, gusto je i dinamično, barem na ovom mestu na kome sam ja, a vidim da ni drugima nije mnogo drukče. naučila sam duboko da dišem kad postane suviše tesno. i da pitam, kako uopšte može da bude bolje od ovoga, šta je još moguće?

ovde piše da se pravi nova kalibracija sa kosmičkim svetlosnim frekvencijama. pojma nemam šta to znači, al čini mi se da dobro je. ko može, nek se pusti, otpor i onako ne pomaže, a žalbe su odbijene. do solsticija, za nedelju dana, da se otresemo kolko možemo trodimenzionalnog sveta u kome je sve ako ovo onda ono.



završena još jedna školska godina, predati papiri sekretarijatu za kulturu, papiri za vizu, gvozden odigrao luciusa u titu androniku, pomračio se mesec prvi put ove godine, a sve u stvari polako ulazi u svetlosti i mir. iako uopšte ne izgleda tako, al eto... tako je. just watch.

nu. već je bilo krajnje vreme da dođu laste. mnogo su kasnile ove sezone, već sam se zabrinula da iz afrike nije niko javio da im se nešto desilo... ko onim ribama i pticama zimus, dalekobilo. ali stigle su, prošle subote, tri, pa onda više njih, sad ih je mnogo i divne su, vesele i kliktave. ove beogradske ptice i nisu baš laste, već čiope, al svejedno, glasaju se slično i ja im se jednako radujem ko i da su frakove obukle poput lasta-lasta. iskreno, laknulo mi je. iznela sam biljke na terasu, pomela, shvatila da evo uskoro i uskrsa.

srećan uskrs. da. naradosniji praznik, kažu. jes lep. prolećni praznik, za novi život, za transformacije i preokrete svake vrste. lepo je kad svi slave u isti dan, po svim kalendarima.


ovo je vreme najbolje. a mi smo oni na koje smo čekali, znate li to?

uživajte život, slavite ga, svaki dan.





well, they're here at last. it was really about time. swallows are back, i was already afraid that something has happened to them, like god_forbid what happened to some fish and birds last winter. but although late, they're back and cheerful and i just love them. thank you.

happy easter. beautiful spring holiday for new life, transformation, shift in every possible and beautiful way. it is nice when we celebrate at the same day, whatever calendar we use, whatever holiday we choose.

this is the best of times. you are the ones you're been waiting for, you know that, right?

enjoy life. celebrate life. every day.

u srbiji se veliki mesec nije baš video. padala kiša. to ne znači da ga nije bilo i da se nije osetio.

ravnodnevnica. veliki mesec. planete složene u ovnu. velike ekplozije na suncu, frekvencije na koje nismo navikli i izuvaju nas iz cipela, ljudske pobune, zemljotres u japanu, na novom zelandu, gde još ne znamo i šta još ne znamo... i naravno, novi rat...

svi osećamo. prošlo je više od sedam dana od zemljotresa koji tog dana u srbiji nije bio glavna vest. tek smo posle svatili... možemo da mislimo da nas se ne tiče i da je tamo negde, al to je takva varka. uopšte nije tamo negde, samo nije baš ovde, ako me razumete. sve se dešava svima.
sigurno ste pomislili, ako je ovako u uređenom japanu, kako bi bilo kod nas. tačno. japan je primer.
deco, nema zezanja, što ne znači da je opasno. al nema zezanja, sve se menja plus brzo.

na ovakav mesec i ravnodnevnicu zasadite seme, najkasnije do mladog meseca. možda suncokret ili raž. napravite mali ritual od toga. ove godine uspevaju svi poslovi vezani za zemlju. pa eto. ratari, cvećari, uzgajivači uopšte, vaše je vreme. i nas, skromnih baštovana.

bio milutinov koncert u žici. drugi. na prvom nisam bila jer sam se uspavala. inače spavam od rane večeri do ujutru, ko klada, po 12 sati, što znači da legnem u 6... al ok, sad sam ustala na vreme i bila kod mileta na certu. prvi deo sam mašila, čula sam drugi, nove pesme. sviđaju mi se možda i više nego stare, mile je super. i kažem, go, mile, go! go žica, go!


molim vas, pošaljite sms na 2001 za japan, to je tako malo para za jednog, a puno jednih donosi mnogo para japanu. ne znam kako vama, meni se srce cepa. japancima ako nedajbože treba nova kuća, svi neka dođu u srbiju. idem danas u dom omladine da napravim iljadu ždralova za japan.

ko može neka da novac, al svi ponudimo molitvu i unutrašnju zaštitu. svi smo jedno. kad pokrijete japan, pređite na libiju. umiru na svakoj strani sukoba, svi to osećamo, vidite i sami, svi osećamo sve, svi smo od jednoga.

i da, ne bojte se, ovog puta prelaze svi, neće biti ko u atlantidi pa neki da ostanu, sad prelazimo svi, zato, ura! tesno je i gusto, al poverenje pomaže.




prva slika od http://stevef.newsvine.com/. hvala.
druga od svetlane, juče u mičigenu. hvala!

srećan mi rođendan. juče. hvala.

srećan rođendan megi danas (iako ona ne čita internet).


između ostalih pearl jam stvari dobila sam i ovo




thank you very much, marcie! ♥

lepo je kad se neki sete da ti je rođendan. ja sam nekad znala svima napamet, sad čitam na fejsbuku, al mnoge još uvek pamtim. i dičila sam se time da ih obavezno čestitam. ne dičim se više - nit ih čestitam u tim količinama, nit se ičim uopšte dičim.
ipak. lepo je kad mi čestitaju. nema veze dal stvarno misle, al meni je fino. zato ljudi, čestitajte jedni drugima rođendane. znam da nemamo vremena, da ne znamo koji je dan, a kamoli datum, priznajte, fino je kad nam čestitaju.

moramo bolje da se pazimo; i sebe i ostale.

rođendan, taj jedan dan, bio mi je ko cela godina, sva su mi se osećanja prikazala i svaka se misao pojavila. intenzivan dan. hvala lepo, sad znam kakva će biti godina. crazy ride.

u tom smislu i vreme je poludelo. ratovi, zemljotresi, padajuće vlade, erupcije na suncu... preokret. računam na mnogo bolje.

za svoj rođendan delim sa vama ove linkove, to su ljudi (i spiriti) koji meni pomažu da prođem kroz shift, možda će i vama.

crimson circle
jo dunning
jim self

ima ih još. jedan će vas link voditi do drugog, internet...

hvala za čestitke i želje. mnogo mi je značilo. ♥


thank you for all the wishes you sent my way yesterday, my friends. it meant world to me. ♥




all is well in all of creation, therefore, let’s have a celebration!

of course.




I feel your love
I feel your strong love
I feel the paticence among conditional love
I feel a strength
I feel your faith in me
I'll never let you down no matter what you do
If you just walk with me and let me walk with you
I'm on this journey I don't wanna walk alone

Walk with me
Walk with me
Walk with me
Walk with me

Walk with me
Shine me a light
Walk with me
Walk with me

I lost some people I was travelling with me
I missed a soul in the old friendship


enjoy the shift.


*All is well in all of creation, therefore, let’s have a celebration!*