celebration, eh? sure. celebrate whatever and whenever you grab a chance. just like us.

merry christmas everyone! enjoy life.

zima. i jeste zima, ladno bre. i kako dolikuje, opet pominjem prirodne pojave, danas najkraći dan. za uživati u lenstvovanju. ahem. jedino ako ljudski rod ne uživa u lenstvovanju, zimi smo najaktivniji, škola, pozorišna sezona, rintanje, sve mimo prirode. lenji smo leti, vrućina...

kad se osvrnem na prošli zimski solsticij, vidim... mnogo se promenilo. na prvi pogled ne izgleda da je tako, al na drugi, a tek na unutrašnji pogled, da ne kažem na pogled ka unutra... sve je drugačije.

spolja posmatrano, neki su se rodili, neki su prešli s druge strane vela, neki su otputovali, neki su se naljutili, neki su prišli, a neki se razišli. vreme promena. i suptilnih i cunami obojadisanih. i kao što mi lepo kažemo, ovo je vreme najbolje.

mene nije uhvatila novogodišnja nervoza. imam si nekih prečih događaja pre i od nove godine, prvu reprizu u subotu, pakovanje u nedelju, let u ponedeljak. izgledno je da ću ove sezone izbeći gužvu u samoposluzi i ekstra dekoraciju kuće, idem na more i nadam se odmoru dok ne prođu sve nove godine i svi božići i hanuke i šta sve još ima...

lepo se kaže u donjem linku. linearno vreme nestaje, pazite šta mislite jer what you think, you will get. slično tome se kaže i u našoj predstavi, vreme koje postoji samo u našem univerzumu, raspada se i to mu daje veliko ubrzanje...

da spavamo u najdužu noć, pa ćemo posle da sviramo rokenrol. a u to će i nova zemlja, nova godina, nova era. novi mi.






Upload MP3s using free MP3 hosting from Tindeck.

i like to mention these events like solstice, full moon, eclipses... i'm kinda pagan oriented? might be, living with nature and acknowledging her is what i like to do. it's nice to breath with gaia.

so this winter solstice for us north from the line, i tried to remember how and who i was last winter and i see... so much changed. on subtle and not_so_subtle level. it's a bit different on the outside, but much has changed inside. not that it's other me, but it is. other, or another me. and i enjoy her very much and welcome her, because she's the one i've been waiting for.

this year i don't have much time to care about holiday season, food, presents, decorations. all of it i'm gonna miss with no regret, since i travel to mediterranean island to spend some time relaxing, enjoying the wind, waves and two gentlemen of mine

this is the best of times, as we like to say, waste it not, but enjoy, relax, embrace the changes that are unfolding. enjoy the time that is collapsing and new era emerging, enjoy your new year, new dna, new body, new you.

let me sleep it's christmas time, eddie would say... and later we shall play rock'n'roll, says me. what else is possible?

all is well in all of creation, so don't miss the celebration!

excuse my french. but really.

kupovala sam karte za neke koncerte pearl jam sledećeg leta u evropi. what a freaking nightmare. pretprodaja je pukla posle ciglo 20 minuta, na blam i 10 kluba i servisa za dilovanje. ondak smo sa svim smrtnicima kupovali na regularnoj prodaji. general sale. pošto sam čekala samo amsterdam, nisam kidisala na skandinaviju i ostala mesta, al vidim prekjuče kako ima karata za berlin i pazarim. i danas amsterdamska prodaja, do mojega, f5 do besvesti, pa neće da mi prevede sa holandskog na engleski, pa mi ne prima karticu, pa zovem banku, oni mi kažu nema dovoljno para, pa idem da uplatim i puknem dok sam se vratila, pa ubace još jedan koncert sutradan, pa ubace još karata za 26. jer je bio prodat, kupim za 26. onda sve ispočetka za 27. tako da score, nije lošo. imam jednu za stajanje za 26, što mi donosi wristband jer sam član kluba i jednu sa sedenje za 27. juna. ah, divota. i jednu za berlin.

dal mi je laknulo? jeste.

kaće juni?! i juli naravski.



so i tried to buy tickets for certain pearl jam europe concerts next year. in pre-sale via 10 club. they crashed some 20 minutes after the start and we all had to go for general sale with the rest of the world which was not easy at all. it was beep! drama. ok, i bought kind of painless one ticket for berlin which i didn't planned really, but for amsterdam which i planned... servers down, then tickets sold, then i manage to find other seats, but i had not enough money on my card, so i went to bank to pay more, queue in the bank, and then i could not get through, online queue, queue... two browsers, several tabs opened, f5, link to that, click to this...

how did i fucken get here?

finally i managed to score two tickets for two amsterdam shows besides one for berlin gig. oh my... well, even this might be totally inappropriate for my age, i totally accept myself. and tickets.

what else is possible for that matter?

photo pearl jam

imala sam premijeru, pre tri dana, na pomračenje. naš teatar buđenje izveo je svoju prvu premijeru, stolice ili 23. vek, po jonesku. lola kroker und mua, ona predstava što je radimo od onomad. onaj ''jeste_mogle_da_izaberete_teži'' komad.

epa, sad je gotov i na radost publike počeo je da se prikazuje u domiću, to jest dečjem kulturnom centru što smo ga nekad zvali dom pionira. nije dečja predstava, jonesko bre, al u domiću nam je bilo fino i gostoprimljivo i ostale smo tamo. fala!


bilo je supersonic, of course. i na samoj premijeri i na probama i kad je krenula frka i sastavljanje scenskih i filmskih delova i kad smo menjale sve iz korena i opet se vraćale na početak i uopšte. what else is possible? radost kreacije. kako god da su okolnosti frustrirajuće, radost kreacije je nemerljiva.

u subotu se mislim, evo, još jedan dan i onda će sve biti po starom. al neće. i baš dobro, to jest, tome smo se i nadali, da neće.

sve smo same uradile. nije nikakav heroizam u pitanju, već je bilo da žene same vode pozorište i u tome su uspešne, čak i ovde, al ipak, nas dve same, sa malo kinte od skupštine grada, sa osetnim manjkom svega osim motiva i inspiracije. hvala svima koji su pomagali profesionalno i svim srcem, koji su nas bodrili od početka do kraja. hvala i smetačima, bez njih naše ubeđenje ne bi bilo ovako veliko.



all is well in all of creation.

jebiga, moram da zabeležim da je jedanaesti jedanaesti jedanaeste. baš sam i čekala ovaj dan, za šta ne znam tačno, al eto ga.
dobro je. baš je nešto dobro.

svi daju savete šta da se danas radi, deca u školama zamišljaju želje, neko meditira sa kolektivom diljem sveta, neko samo zna, kao ja i ne radi ništa dibiduz.



ovo je slika jedinstvenog, jednog jedinog. iz knjige znanja što je data mevlani carigradskoj kroz alfa kanal. mda.

so, just to put down that it's 11.11.11. which some of us have been waiting for some time.

it is good. all is good. and i pretty much enjoy this day.

people choose to do different things today. kids at schools, like my son's, made a wishes at 11:11, somebody chooses to meditate with the group or alone, i choose just to be and enjoy. melt. but not meltdown. i just know it's today. opening the star-gate.

the picture shows the one and only, unique one from the knowledge book given by mevlana through alpha channel currently above constantinopolis.

as you know, all is well in all of creation, so let's have a celebration!

vetar se digao. mesec je mlad u škorpiji. ovo je vreme najbolje.

išla sam u amsterdam da vidim grinaveja i majdu. i snjež. i marinu. i damaris. i grega ofkors. naučila sam da pletem korpe. ovog puta nisam videla pearl jam kao obično.

sad, još malo pa 11.11. onda 10.12. ah, svako ima svoj datum, a nekad i svi imaju jedan, kad je cunami, il pomračenje il neki drugi planetarni događaj. drž'mo se.

svetlana, srećan rođendan! budi srećna, samo to.

danas je eto dan kad mislim baš na sve svoje prijatelje diljem sveta. mnogo mislim i na lynn koja je u bankoku gde su poplave. i na marcie u sunčanoj kaliforniji, cat negde u planinama. hvala vam za vas. a aurora se pokazala gde nikad nije.

danas je dan kad na loop vrtim ovu pesmu.





wind is wild, moon is new. this is the best of times. what else is possible?

i went to amsterdam to see one exhibition and many beautiful people.

today is the day when i think of all of my friends around the world. svetlana has her birthday, happy birthday, dear. i think of lynn in bangkok where the floods are and marcie in sunny california and cat in the mountains. and many more... everywhere. thank you for you, my friends.

this is the day when i play this song on the loop.

hang on. all is well in all of creation.

dvajesprvi septembar... sve mi se čini da je jesen počinjala na ovaj dan dok smo bili mali. jel tripujem? al sad neće, tek preksutra, 23. pa, dobrodošla, kad god. samo da ne bude u metereološkom smislu... jesen, sa kišom i ladnoćom, bar još malo. leto nas je častilo, makar mene jeste. nimalo se ne žalim na zakasnele i otegnute vrućine, na nedostatak kiše, jok. ovo mi potamam. ionako je počelo tek u avgustu, te i jesen može da odocni, for that matter. a i zima baš. ni ne mora da dođe, ja lično (i bezlično) radujem se globalnom zagrevanju. doduše, ono nije spolja, nego iznutra, ne dajte da vas zamajavaju i otimaju pare za takse za zaštitu životne sredine. lažu.

u svakom slučaju, kraj ovog leta kod mene beleži pearl jam proslavljanje dvadesetogodišnje obljetnice i crnčenje u rudniku, da ne kažem pozorištu.

lepo sam se iznenadila kad sam shvatila da beograd neće biti načisto šupak sveta jer neće biti prikazan pearl jam twenty film, na sprotno. bio je prikazan u dva velika bioskopa i bila sam žešće zadovoljna. obaška što nisam morala u osijek na projekciju, već sam se bila spremila za put...

bilo je... uvek se iznenadim kad vidim fizionomije fanova ovog benda. pa sve mislim ovaj mora da je zalutao, a ''ovaj'' nije zalutao, viri mu pearl jam majica ispod jakne. film je odličan. nije da sam nešto novo saznala, ja sam ipak freak, znam skoro sve o tim muzičarima i njihovom preduzeću, al naravno, ovo je sve neki materijal koji ne može da se nađe na you tube, sve neviđene izvedbe i nikad izrečene rečenice...
nemam si omiljeni deo, mene je ceo film toliko potresao da sam počela da plačem od kad sam krenula kući po sitnoj kišici i još uvek me to drži, cmizdrim celo jutro. why, oh why? pojma nemam, stiglo me, stislo, šta god... u svakom slučaju, već sam poručila dvd i jedva čekam da doputuje (za mesec dana, kažu ).

osim toga, radim u rudniku. ne samo na poslu, nego se svaki dan spuštam u rudnik kad idem na probe, bukvalno, tri sprata stepenica... dadli, moja uloga, polako mi postaje kao alter, uselio se i čuči... nas smo samo dve, lola kroker i ja, a radimo posao koji radi celo pozorište, od rekvizite do adaptacije, do prodavanja i skupljanja donacija. u tom smislu, možete nas pomoći novčano ili materijalno, primamo svaku pomoć. to je jedna izuzetna predstava u nastajanju, novog pozorišta u nastajanju, teatra buđenje. kad na kraju budem sabrala i oduzela vreme, biće da smo na samoj predstavi najmanje radile, sve drugo je pojelo vreme i trajalo mnogo duže nego sama kreacija.

grožđe, novo vino, stari bend, nova predstava, stari pisac... život.



so it's another autumn to unfold before our very eyes, in two days time. yet another. time is speeding up, you know that, almost spinning... vertigo, eh? yup. no problem, another autumn, I hope it turns out beautiful and mild and sunny and I hope winter never comes, at least not cold, hostile winter, no thanks.

i saw pearl jam twenty movie last night. i was so happy belgrade was on the screening list, i didn't have to travel aboroad to watch it, like in osijek or such, since i always have to travel to watch the gigs. it was excellent movie, so... as I said on cameron's site, movie is so much like the band itself, strong, emotional, human. but i was not happy afterwards, on the contrary, it triggered something inside and i cried and still do, since last night. eek. twenty? twenty.

on the other side, more visible side of my life, i work like in a coal mine, rehearsing every day after my normal working hours, but beside this acting work two of us do the whole load of things that in theatre is normally done by many. it's one lovely performance to be. maybe lovely is word not good enough, but it's really something. so exciting. so excited. and as my character, deadly dadly, would say, i shall rest in grave one day, not just now. so i've been working on awakening and at awakening, since it's the name of our theatre.

since last night i feel like this song, song from when i was young, like... twenty?





enjoy the autumn, breathe deep, slow conscious breaths, enjoy life.

stalno izveštavam o nekim nebeskim događajima. računam da se podsetimo na prirodne kanale, da iskoristimo kad se otvaraju vrata il okreće naopačke. kao sad. roller fucking coaster if you please.

ovih dana su oni dani kad padaju zvezde. meteorska kiša perseida. ko može neka gleda, iako će pun mesec malo da smeta, al ima ih toliko mnogo da jedan mora da se zalomi.



osim punog meseca i perseidskog tuša sunce i dalje kulja i curi kroz rupe. kao svaka sfera. svašta se zbiva, pobiše decu u norveškoj, a onda deca iz londona i okoline polomiše london i okolinu... u decembru 2012 sve će polako početi da se smiruje.

ja bila u prirodi.



nagledala se zelenog mora i nadisala mirišljavog vazduha. kad si tako daleko van grada, duboko u prirodi, sve drugo odjednom prestaje da postoji. zaboraviš posao, telefon, net... i ah, kakvo je to olakšanje. bos po travi. čuje se voda i ovce u daljini, miriše sve. hvala.

onda smo došli kući i dočekalo nas je ovo



thank you, how does it get any better than this? sunflower and the moon from behind when we came home after a week at the country side. reset before another ride. i'll ride a wave where it takes me... it's said.

so as above so below. perseid showers, full moon, blasts, riots. what else is possible?

enjoy the sky. grass. sun. laugh. all is well in all of creation. belive you me.

photo credits: Klein/ZUMA Press/Newscom/FILE; Ruby

mesec je opet puniša. nešto mi je sve bliži, to jest na nebu je sve veći. lepa bela tepsija, al mi ga volimo svejedno i sve njegove baze. faze takođe.

beograd je vreo, hvala lepo, amsterdam ladan, london onako. tu mi imamo baze, zato znamo iz prve ruke.

juče, pred pun mesec, ustanem sabajle kako me dužnost zove i onako po kući teturajući u bunilu, ajd dok se greje voda u čajniku da poređam sudove od sinoćnje letnje večere u mašinu. obično ne ostavljam štokave sudove leti da slobodno egzistiraju iz poznatih razloga bakterijskog zagađenja, da ne kažem smrada, al to veče baš nešto nisam imala snage, a ni raspoloženja, pa sam samo nalila vodom i metla u sudoperu. dakle, onako većpomenuto bunovna, prospem vodu iz prve činije na poklopac od prve šerpe i učini mi se da vidim nešto kao komad izgorele hartije u sudoperi, al otkud može izgorela hartija da opstoji u vodi i kako ne znam za sebe ni mozak tako rano, obično teram auto-pilot, za sekund mi to prođe kroz glavu dok komad hartije - ne skoči.

nedelju dana pre toga sam u istoj toj, tada praznoj sudoperi, polila nehotice pivom miša. sova kule je u međuvremenu otišao u potrazi za ženskom, a komšinica kupila ulrtazvučni aparat protiv miševa koji su joj se nakotili, pa se eto, how convenient, jedan zatekao kod mene, nezaštićene. bila sam ga savatala i veče pre toga, al mi utekao i sad ga, na isti način bunovna jer je isti jutarnji_na_silu čas, slučajno polijem izlapelim pivom od sinoć, al budem prisebna na prečac i poklopim ga pivskom čašom, pa ga izbacim napolje sa rečima da poruči bližoj i daljoj familiji da kod mene nisu dobrodošli.

al ovo sad nije miš, suviše je crno i izgleda demonski, ima prednje noge ko skakavac i skače! i njega poklopim čašom, al mi čaša rebrasta i ne vidim šta je unutra. izgledalo je prilično jezivo, da ne kažem zastrašujuće, kezi se i bori, al mokro je i masno od ulja koje je zamastilo vodu u činiji. moram da naglasim da sam bila na ivici nervnog rastrojstva jer svako malo nalazim nešto u sudoperi, uopšte nisam dobre volje jer se stvari oko mene ne razvijaju na način koji bi mi prijao, sve u svemu, čajnik je u međuvremenu proključao i ja zalijem vrelom vodom sudoperu, misleći da ga malo šoknem, ne bih li i njega izbacila poput miša. vrela voda je bila presuda za čudovište i ono je odapelo. onda se usudim da dignem čašu i i dalje ne prepoznajući životinju sasvim, zaključim da mora biti slepi miš.

nisam nikada imala close encounter sa šišmišem. mi živimo ispod praznog tavana i leti ih ima puno, proleću oko nas na terasi i neretko se desi da nam i u kuću ulete, al onda ugasimo svetla i otvorimo prozore pa odlete. al ovaj je bio skupljenih krila, neprepoznatljiv jer je masan, jeziv jer se kezi i sasvim nalik na kreature iz horor filmova. o, bilo mi je žao i izvinjavala sam se i njemu i celoj vrsti, krivo mi beše i što sam ga sakaramentala i još krivlje što me uhvatila panika...

zovnem tako rano svog direktora (i) druga duleta, kažem mu da ću da zakasnim na posao i pitam ga da li slepi miš ima dlakava leđa. kaže ima. ja reko, uvatila sam jednog. on kaže, vodi računa, oni prenose besnilo. reko, ovaj neće.

iskreno, ceo dan me je drmalo, što zbog nehotične egzekucije, što od strave prizora koji me je ujutru dočekao. jedva sam se predveče malo smirila.

pa se mislim, slepi miš pred pun mesec... hmmm... ima neke simbolike.





so it's full moon again. somehow moon is getting bigger, it seems like if she's closer to earth. we love her anyways in every way, we love her when she shines, or hides, we love all her bases and phases as well.

i executed a bat morning before moon got full, yesterday. not by purpose, but he was in my sink for god knows what reason and he looked creepy and scared shit out of me, not to mention that at first i could not tell what this monster was.

you must know that few days ago i caught mouse in that sink when i poured old beer over him at the very same hour, early morning, when i got up to go to work. mouse was sent out with the message for his friends and relatives not to inhabit my place any more. so when a found another creature in my sink, i freaked out. and not just creature, it was real monster, grinning and fighting back, since i put a glass over him to prevent him to attack. at that moment i was not even remotely aware that it was just wet, greasy bat who for no apparent reason somehow was trapped in my greasy bowl left after last night's dinner.

but i killed him. i poured hot water into the sink and he died. my, oh my. just then i realized i killed poor thing and just then i figured out that it was just a bat, but honestly, i never had close encounter with one, they do come in our house occasionally during summer nights, but we then turn off the lights and open the windows, so they fly away. and basically i am not afraid of bats and i never opt to kill an animal. so far.

i apologized, both to this creature and his whole family, i felt awful whole day, for taking draconian steps and for being scared also. i am definitely not a morning person.

so full moon accompanied with bat's death, there must be something about it.

indeed, what else is possible?

this is picture of the moon taken this morning at the very time it was full-full, in michigan, by svetlana s. thanks, my dear!

još današnje pomračenje pa da malo danemo dušom. tri za mesec dana, što je mnogo, mnogo je. al eto, vidim da smo još tu, planeta je tu, poravnanje sa sirijusom ispod velikog krsta u kardinalnom znacima i molim lepo.

bilo je intenzivno. verovatno će i dalje biti, sve dok jašemo ovaj deveti talas. ovo je moćno pomračenje, može da se upotrebi za razne korisne stvari; odbacivanje starog tereta, ostvarivanje želja, duhovno buđenje, za sveopšte čišćenje i otvaranje... you name it.

promene. promene. sve se nadamo promenama, a onda kad dođu, otimamo se. uvek ima izbor, strah ili ljubav. u svakom trenutku se bira samo između ta dva. s obzirom da je strah vrlo primitivno osećanje, biramo ljubav, jel'te?

uživajte u letu koje samo što nije, ako bude. kad dišete duboko, udišite zlatnu svetlost i neka vam se razliva po celom telu. ko što slika kaže, ovo pomračenje vide samo pingvini, no human soul. al osetiće svi, kao i obično.



well, just to go through today's eclipse and we can rest a bit. maybe. three eclipses this month, enough is enough. one should have time to digest all this energies, eh? but this time no time, i guess this is what some of us have signed for, so no regret whatsoever.

this is good time for accomplishing things whatever one chooses is right. like awaken, cleanse, get rid of old burdens, karma, stuff like that. so this is good time to make a final choice between love and fear. since fear is primitive feeling, we choose to choose love. at least i do.

lot of changes lately. we always ask for change and when it finally occurs, we struggle against. no. allow. breath deeply and breath in golden light. let it spread all over our bodies.

enjoy this ''almost'' summer. this eclipse no human soul is about to witness. penguins only. but we all feel it, as usual.

what else is possible?